Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sišao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi s desna Bogu Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu sveopću Crkvu, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Nicejsko - carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, Rođenog od Boga, svjetlo od svjetla, pravog Boga od pravog Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji silazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu opću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućeg vijeka.

 

Lausannski pakt

Uvod

Mi, pripadnici Crkve Isusa Krista, iz više od 150 naroda, sudionici Međunarodnog kongresa za evangelizaciju svijeta u Lausanni, zahvaljujemo Bogu na daru spasenja i radujemo se u zajedništvu s njim i jedni s drugima, na koje nas je pozvao. Duboko smo dirnuti svime što Bog čini u ovom vremenu, potaknuti smo na pokoru zbog vlastitih padova i izazvani nedovršenom zadaćom na planu evangelizacije. Vjerujemo da je Evanđelje radosna vijest namijenjena cijelom svijetu i odlučni smo u tome da ju po Božjoj milosti i pokornosti Kristovoj zapovjedi proglasimo svemu svijetu te u svim narodima učinimo njegove učenike. Stoga, želimo potvrditi svoju vjeru i svoju odlučnost obznanjujuči ovaj zavjet.

1. Božji plan

Ispovijedamo vjeru u jednoga i vječnog Boga, Stvoritelja i Gospodara svijeta, Oca, Sina i Duha Svetoga, koji upravlja svime po naumu svoje volje. On je iz svijeta pozivao svoj narod i slao ga natrag u svijet da mu bude slugom i svjedokom, za širenje svoga kraljevstva i izgradnju Kristova Tijela na slavu svoga imena. Sa stidom ispovijedamo da smo često poricali svoj poziv i zakazivali u svome poslanju prilagođavajući se svijetu ili od njega se odvajajući. Ipak, radujemo se što je u nama ostala svijest o dragocijenosti Evanđelja i onda kad smo bili vođeni zemaljskim porivima. Naša je zadaća učiniti da to bogatstvo bude prepoznato u snazi Duha Svetoga koji nas obnovom posvećuje. (Iz 40,28; Mt 28,19; Ef 1,11; Dj 15,14; Iv 17,6,18; Ef 4,12; 1 Kor 5,10; Rim 12,2; 2 Kor 4,7)

2. Autoritet i snaga Biblije

Ispovijedamo božansko nadahnuće, istinitost i autoritet kako Starog tako i Novog zavjeta u svojoj cjelovitosti kao jedne i jedine objavljene i zapisane Božje riječi, bez pogreške u svemu što tvrdi, jedinom i nezabludivom putu vjere i djelovanja. Vjerujemo također u snagu Božje riječi u ispunjenju Božjeg spasenjskog plana. Poruka Biblije namijenjena je cijelom čovječanstvu. Božja objava u Kristu i u Pismu je nepromijenljiva. Po njoj Duh Sveti govori i danas. Ona rasvjetljuje um Božjih ljudi u svakoj kulturi, kako bi dokučili Božju istinu svojim očima i objavili cijeloj Crkvi svekoliku mudrost Božju. (2 Tim 3,16; 2 Pet 1,21; Iv 10,35; Iz 55,11; 1 Kor 1,21; Rim 1,16; Mt 5,17,18; Juda 3; Ef 1,17.18; 3, 10.18)

3. Kristova jedinstvenost i općenitost

Ispovijedamo samo jednog Spasitelja i samo jedno Evanđelje, premda prepoznajemo raznolikost evanđeoskih pristupa. Vjerujemo da svi ljudi posjeduju neki oblik spoznaje o Bogu po Božjoj objavi u prirodi. Ipak, poričemo da je ta spoznaja dovoljna za spasenje, jer čovjek svojom nepravednošću niječe istinu. Odbacujemo također, kao protivno Kristu i Evanđelju sve pretpostavke i razmatranja koje podrazumijevaju da Krist govori kroz sve religije i ideologije. Isus Krist, jedini je Bogočovjek, koji je sebe predao za otkup grešnog čovjeka i jedini je posrednik između Boga i čovjeka. Nema drugog imena po kojemu se možemo spasiti. Svi ljudi propadaju zbog grijeha, ali Bog ljubeći svakog čovjeka ne želi da itko propadne, već da se svi obrate. Oni koji odbacuju Krista, odbacuju radost spasenja i sami sebe osuđuju na vječno odvojenje od Boga.

Proglašavanje Krista “Spasiteljem svijeta” ne znači da je samim tim čitavo čovječanstvo automatski i konačno spašeno, a još manje da sve religije omogućavaju spasenje. Naprotiv, naviještanje Krista znači proglašavati ljubav Božju grešnom svijetu i poziv svima da se obrate Spasitelju i Gospodinu u svesrdnom osobnom predanju u pokajanju i vjeri. Isus Krist je uzvišen iznad svakog drugog imena i žudno iščekujemo dan kad će mu se svako koljeno pokloniti i svaki ga jezik priznati Gospodinom. (Gal 1,6-9; Rim 1,18-32; 1 Tim 2,5.6; Dj 4,12; Iv 3,16-19; 2 Pt 3,9; 2 Sol 1,7-9; Iv 4,42; Mt 11,28; Ef 1,20.21; Fil 2,9-11)

4. Suština evangelizacije

Evangelizirati znači naviještati Radosnu vijest o tome da je Isus Krist umro za naše grijehe, da je uskrsnuo od mrtvih sukladno Pismima, i da kao Kralj i Gospodin pruža oproštenje grijeha i Dar osloboditelja svima onima koji se kaju i koji uzvjeruju. Kršćanska prisutnost u svijetu neophodna je za evangelizaciju, kao što je neophodan i onaj oblik dijaloga koji pokušava pozornim osluškivanjem dokučiti stvarnost. No, suština evangelizacije prije svega znači naviještanje povijesnog i biblijskog Krista Spasitelja i Gospodina, u cilju poticanja ljudi da mu priđu i budu pomireni s Bogom. U proklamaciji evanđeoskog poziva nemamo slobodu zatajiti cijenu učeništva. Isus i danas zahtijeva da se oni koji ga žele slijediti odreknu sebe, uzmu svoj križ i poistovjete s novim zajedništvom. Rezultat evangelizacije uključuje poslušnost Kristu, priključenje njegovoj crkvi i odgovorno služenje u svijetu. (1 Kor 15,3.4; Dj 2,32-39; Iv 20,21; 1 Kor 1,23; 2 Kor 4,5; 5,11-20; Lk 14,25-33; Mk 8,34; Dj 2,40.47; Mk 10,43-45)

5. Kršćanska društvena odgovornost

Vjerujemo da je Bog i Stvoritelj i Sudac svih ljudi. Stoga smo dužni širiti njegovu zauzetost pravednošću i pomirenjem cijelog ljudskog društva te oslobođenjem čovjeka od svake vrste tlačenja. Budući da je ljudski rod stvoren na sliku Božju, svaki pojedinac, bez razlike na rasu, religiju, boju kože, kulturu, stalež, spol ili dob, posjeduje prirođeno dostojanstvo, zbog kojeg zavrijeđuje poštovanje i ne smije biti izrabljivan. I u ovome izražavamo duboku pokoru zbog vlastita nemara i zbog toga što smo promatrali evangelizaciju i društvena pitanja, kao međusobno isključive pojave. Premda pomirenje među ljudima ne uključuje i istovremeno pomirenje s Bogom, a društvena djelatnost nije istovjetna evangelizaciji, niti je političko oslobođenje jednako spasenju, ipak tvrdimo da je evangelizacija i društveno-političko uključenje dio naših sveukupnih kršćanskih dužnosti, jer su obje izraz doktrine o Bogu i čovjeku, ljubavi prema bližnjemu te poslušnosti prema Isusu Kristu. Evanđeoska poruka sadrži također osudu svakog oblika otuđenja, tlačenja i diskriminacije. Stoga se ne bismo smjeli plašiti javnog razotkrivanja zla i nepravde bilo gdje se oni pojavili. Prihvaćanjem Krista ponovo se rađamo u novi život. Nije nam dužnost samo pokazivati njegovo kraljevstvo, već i širiti pravednost usred nepravednosti svijeta. Vjera koju ispovijedamo nas mora preobražavati u cjelovitost osobne i društvene odgovornosti. Vjera bez djela je mrtva. (Dj 17,26.31; Post 18,25; Iz 1,17; Ps 45,7; Post 1,26.27; Jak, 3,9; Lev 19,18; Lk 6,27.35; Jak 2,14-26; Iv 3,3.5; Mt 5,20; 6,33; 2 Kor 3,18; Jak 2,20)

6. Crkva i evangelizacija

Izjavljujemo da Krist šalje svoj otkupljeni najrod u svijet kao što je Otac poslao njega te da Bog od svojeg naroda zahtijeva duboko i predano posvećenje. Stoga moramo izaći iz svojih crkvenih geta i prožeti nekršćansko društvo. U poslanju Crkve, evangelizacija zauzima prvo mjesto. Evangelizacija svijeta podrazumijeva da cijela Crkva čitavom svijetu prenese potpuno Evanđelje. Crkva je u središtu Božjeg plana i određena je za širenje Evanđelja. Crkva koja propovijeda križ mora i sama biti označena križem. Ona postaje kamenom spoticanja u zadaći evangelizacije kad izda Evanđelje ili kad joj nedostaje živa vjera u Boga, autentična ljubav prema bližnjem, odnosno neokaljano poštenje u svim djelatnostima, uključujući promidžbu i financije. Crkva je prije svega zajednica Božjih ljudi, a ne institucija i ne smije se poistovjetiti ni s jednom određenom kulturom, društvenim ili političkim sustavom, pa ni ljudskom ideologijom. (Iv 17,18; Mt 28,19.20; Dj 1,8; 20,27; Ef 1,9.10; 3,9-11; Gal 6,14.17; 2 Kor 6,3.4; 2 Tim 2,19-21; Fil 1,27)

7. Suradnja u evangelizaciji

Izjavljujemo da je vidljivo jedinstvo Crkve u istini, Božja volja. Evangelizacija nas poziva u jedinstvo, jer jedinstvo osnažuje naše svjedočanstvo, kao što naša razdijeljenost podriva evanđeosku poruku pomirenja. Primjećujemo da neke forme organizacijskog udruživanja ne promiču evangelizaciju. Stoga bismo mi koji dijelimo istu biblijsku vjeru morali biti združeni u zajedništvu, radu i svjedočenju. Priznajemo da je naše svjedočenje često bivalo zasjenjeno grešnim individualizmom i nepotrebnim dupliciranjem. Zavjetujemo se u traganju za dubljim jedinstvom u istini, klanjanju, svetosti i poslanju. Potičemo razvoj regionalnih i funkcionalnih suradnji zbog promidžbe poslanja Crkve i u svrhu strateškog planiranja, kao i u svrhu uzajamnog ohrabrivanja i razmjene sredstava i iskustava. (Iv 17,21.23; Ef 4,3.4; Iv 13,35; Fil 1,27; Iv 17,11-23)

8. Crkve u suradnji na planu evangelizacije

Radujemo se buđenju novog razdoblja u misijskim nastojanjima. Vodeća uloga zapadnih misija naglo nestaje. Bog podiže, usred mladih ckrvi, nova i moćna sredstva za evangelizaciju svijeta, pokazujući na taj način da je odgovornost za evangelizaciju zadaća cijelog Kristovog Tijela. Sve bi Crkve trebale pitati, kako Boga tako i same sebe, što im je činiti u cilju evangelizacije svojih područja i slanja misionara u druge dijelove svijeta. Preispitivanje vlastite odgovornosti i uloge u misijskim zalaganjima mora biti stalno. Tako će se razviti suradnja među crkvama i postat će vidljiva sveopća narav Crkve. Zahvaljujemo Bogu također na institucijama koje prevode Bibliju, bave se teološkom poukom, rade u sredstvima javnog priopćavanja, izdaju kršćansku literaturu, evangeliziraju, rade u misijama, obnavljaju crkve i djeluju u drugim specifičnim područjima. I te institucije bi također trebale stalno preispitivati svoju učinkovitost kao dio sveukupne misije Crkve. (Rim 1,8; Fil 1,5; 4,15; Dj 13,1-3; 1 Sol 1,6-8)

9. Hitnost evangelizacije

Više od dvije milijarde i šest stotina milijuna ljudi, a to je više od dvije trećine ljudskog roda, nije još evangelizirano. Stidimo se što je tako golem broj ljudi zanemaren i to je zamjerka svima nama i cijeloj Crkvi. U mnogim dijelovima svijeta prisutno je otvaranje, kakvo još nije postojalo, prema Gospodinu Isusu Kristu. Uvjereni smo da je ovo trenutak za crkve i crkvene organizacije da gorljivo mole za spasenje ne-evangeliziranog dijela svijeta i da pokrenu nova nastojanja na planu evangelizacije. Katkad će biti nužno smanjiti broj stranih misionara i financijsku potporu na područjima koja su već evangelizirana, kako bi se potaknulo osamostaljivanje nacionalnih crkava i oslobodila sredstva za evangelizaciju nedosegnutih područja. Misionari bi se trebali kretati unutar svih šest kontinenata u duhu poniznog služenja. Krajnji cilj bi trebao biti, u najskorije vrijeme i svim raspoloživim sredstvima, dati mogućnost da svaka osoba čuje, razumije i prihvati Evanđelje. Ne možemo očekivati postignuće ovoga cilja bez žrtava. Svi smo potreseni siromaštvom milijuna ljudi i uznemireni nepravdom koja uzrokuje takvo stanje. Mi, koji živimo u izobilju, smatramo nezahtijevno življenje svojom dužnošću, kako bismo darežljivije mogli pomagati u humanitarnim i u evangelizacijskim nastojanjima. (Iv 9,4; Mt 9,35-38; Rim 9, 1-3; 1Kor 9,19-23; Mk 16,15; Iz 58,6.7; Jak 1,27; 2,1-9; Mt 25,31-46; Dj 2,44.45; 4,34.35)

10. Evangelizacija i kultura

Razvoj strategije za evangelizaciju svijeta zahtijeva primjenu novih i maštovitih metoda. Uz Božju pomoć podići će se crkve duboko ukorijenjene u Kristu i bliske svojoj kulturi. Kulturu treba uvijek prosuđivati i sučeljavati sa Svetim pismom. Budući da je čovjek Božje stvorenje, neki oblici njegove kulture bogate su ljepotom i dobrotom. Zbog odvojenja od Boga, njegova je kultura okaljana gijehom i neki njezini oblici su plod demonskih utjecaja. Evanđelje ne stavlja jednu kulturu iznad druge, nego ih vrednuje vlastitim mjerilom istine i pravednosti, ističući apsolutne moralne vrijednosti kao temelj svake kulture. Misije su često donosile, zajedno sa Evanđeljem, stranu kulturu, tako da su se crkve vezivale uz određenu kulturu umjesto uz Sveto Pismo. Navjestitelji Kristova evanđelja moraju se ponizno lišiti svega, izuzev osobne autentičnosti, kako bi mogli postati slugama, dok crkve moraju preobražavati i obogaćivati svaku kulturu i to sve na slavu Božju. (Mk 7,8.9.13; Post 4,21.22; 1 Kor 9,19-23; Fil 2,5-7; 2 Kor 4,5)

11. Odgoj i vodstvo

Priznajemo da smo često težili mnogobrojnosti Crkve na račun njezine dubine, izdvajajući evangelizaciju od izvorišta snage kršćanstva. Priznajemo također da su neka naša misijska nastojanja zatajila u pripremi i poticanju vođa nacionalnih crkava u preuzimanju svojih odgovornosti. Zastupamo ideju da se svaka crkva osamostali i ukorijeni i da stekne svoje vođe koji će demonstrirati kršćanski način vodstva, ne vlašću već služenjem. Svjesni smo velike potrebe u poboljšanju teološke naobrazbe, osobito za crkveno vodstvo. U svakoj zemlji i kulturi morao bi postojati učinkovit program za obučavanje pastora i laika u crkvenom nauku, učeništvu, evangelizaciji, dušobrižništvu i služenju. Ovakvi se programi ne bi smjeli oslanjati na stereotipnu metodologiju, nego se trebaju razvijati kao posljedica mjesne kreativne inicijative na temelju biblijskog predloška. (Kol 1,27.28; Dj 14,23; Tit 1,5.9; Mk 10,42-45; Ef 4,11,12)

12. Duhovni sukob

Vjerujemo da smo uključeni u stalnu duhovnu borbu s vlastima i silama zla, koje nastoje razoriti Crkvu i spriječiti je u nastojanjima na evangelizaciji svijeta. Znamo da nam se valja opremiti Božjim oružjem kako bismo tu bitku mogli izvojevati duhovnim oružjem istine i molitve. Jer prepoznajemo djelovanje našeg neprijatelja, ne samo u lažnim ideologijama koje se nalaze izvan Crkve, nego i unutar Crkve u pojavama lažnih evanđelja kao posljedica izvrtanja Pisma i stavljanja čovjeka na mjesto Boga. Stoga je nužan oprez i odlučno neslaganje s lažju, kako bi se sačuvala biblijska istina. Priznajemo da ni mi sami nismo imuni od svjetovnih misli i djela te ustupanja sekularizmu. Na primjer, premda je pozorno proučavanje brojčanog i duhovnog porasta Crkve opravdano i dragocijeno, ipak smo to ponekad zanemarivali. U drugim slučajevima, poticani željom da osiguramo prihvaćanje Evanđelja, prilagođavali smo evanđeosku poruku, manipulirali svoje slušatelje tehnikom pritisaka, neopravdano postajući zaokupljeni statistikama, čak i služeći se njima na nečastan način. Sve je to plod svjetovnog. Crkvi je mjesto u svijetu, ali svijetu nije mjesto u Crkvi. (Ef 6,12; 2 Kor 4,3.4; Ef 6,11.13-18; 2 Kor 10,3-5; 1 Iv 2,18-26; 4,1-3; Gal 1,6-9; 2 Kor 2,17; 4,2; Iv 17,15)

13. Sloboda i progonstvo

Dužnost svake Bogom-dane vlade je osigurati uvjete mira, pravde i slobode u kojima će omogućiti Crkvi da sluša Boga, da služi Gospodinu Kristu i propovijeda Evanđelje bez zapreka. Stoga molimo vođe svih zemalja i pozivamo ih da omoguće slobodu misli i savjesti, slobodu vjeroispovijesti i promidžbe religije u skladu s voljom Božjom i Općom deklaracijom o pravima čovjeka. Izražavamo svoju duboku zabrinutost za one koji su nepravedno zatvarani, a osobito za našu braću i sestre koji trpe zbog svjedočanstva za Gospodina Isusa. Obećavamo moliti i djelovati u cilju njihova oslobađanja. Istovremeno odbijamo biti zastrašeni njihovom sudbinom. Uz pomoć Božju i mi ćemo se usprotiviti svakoj nepravdi i ostati vjerni Evanđelju, pod svaku cijenu. Ne zaboravljamo Isusovu opomenu o tome da su progonstva neizbježna. (1 Tim 1,1-4; Dj 4,19; Kol 3,24; Heb 13,1-3; Lk 4,18; Gal 5,11; 6,12; Mt 5,10-12; Iv 15,18-21)

14. Snaga Duha Svetoga

Vjerujemo u snagu Duha Svetoga. Otac je poslao svog Duha da daje svjedočanstvo za svoga Sina. Bez njegovog svjedočanstva naše je beskorisno. Svijest o grijehu, vjera u Krista, novo rođenje i duhovni rast, njegovo su djelo. Pored toga, Duh Sveti je misionarski duh i zato se evangelizacija spontano rađa iz Crkve ispunjene Duhom. Crkva koja nije misijska proturiječi samoj sebi i sputava Duh. Evangelizacija svijeta postat će stvarnost tek onda kad Duh obnovi Crkvu u istini i mudrosti, vjeri, svetosti, ljubavi i sili. Stoga pozivamo sve kršćane da mole za prisutnost suverenog Duha Božjeg, kako bi svi njegovi plodovi bili vidljivi u njegovom narodu obogaćujući tako Kristovo Tijelo. Tek tada će Crkva postati korisnim oruđem u Božjim rukama i cijela će zemlja čuti njegov glas. (1 Kor 2,4; Iv 15,26.27; 16,8-11; 1 Kor 12,3; Iv 3,6-8; 2 Kor 3,18; Iv 7,37-39; 1 Sol 5,19; Dj 1,8; Ps 85,4-7; 67,1-3; Gal 5,22.23; 1 Kor 12,4-31; Rim 12,3-8)

15. Kristov ponovni dolazak

Vjerujemo da će se Isus Krist osobno i vidljivo vratiti, silno i slavno, kako bi dovršio spasenje i sud. Ovo obećanje je daljnji poticaj evangelizaciji, jer imamo na umu da razdoblje između Kristova uzašašća i ponovnog dolaska mora biti obilježeno poslanjem Božjeg naroda, kojemu nije dopušteno stati prije svršetka. Također se sjećamo njegovog upozorenja da će ustati lažni učitelji pod Kristovim imenom i lažni proroci kao preteče Antikrista. Zato odbacujemo, ako preuzetan sam i plod čovjekove oholosti, utopiju o ostvarenju savršenog društva na ovom svijetu. Kao kršćani pouzdajemo se, žudno iščekujemo taj Dan; nova nebesa i novu zemlju gdje će prebivati pravda i gdje će Bog kraljevati zauvijek. U međuvremenu predajemo se u službu Kristu i ljudima u radosnoj podložnosti njegovoj vlasti sve do kraja života. (Mk 14,62; Heb 9,28; Mk 13,10; Dj 1,8-11; Mt 28,20; Mk 13,21-23; Iv 2,18; 4,1-3; Lk 12,32; Otk 21,1-5; 2 Pt 3,13; Mt 28,18)

Zaključak

Stoga, u svjetlu naše vjere i odlučnosti, sklapamo ovaj svečani zavjet s Bogom i jedni s drugima u nakani da molimo, planiramo i radimo zajedno na evangelizaciji cijeloga svijeta. Pozivamo i druge da nam se u tome pridruže. Neka nam Bog pomogne svojom milošću i na svoju slavu kako bismo ostali vjerni ovome zavjetu! Amen, aleluja!

Najnovije vijesti

  • Predstavljanje knjige "Nisam zavijao s vukovima"

    23. svibnja 2019. godine, u 19.00 sati, u prostoru knjižnice Visokog evanđeoskog teološkog učilištaOsijek, Cvjetkova 34, održat će se predstavljanje knjige "Nisam zavijao s vukovima", autora Tomislava Jakića. Ugledni novinar velikog iskustva u novinarstvu i politici iznosi svoja sjećanja iz svoje bogate biografije. Sjećanja počinju od autorova djetinjstva, preko prvih koraka u novinarstvu, rada i života u socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne Hrvatske do burnih godina kada obavlja visoku dužnost vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Mesića.Promotori knjige su:Gradimir Gojer, kazališni režiser (Sarajevo, BiH)dr. Svjetlana Broz (izdavač, Gariwo)dr. sc. Peter Kuzmič (dekan VETU)Dobrodošli!
  • Stipendije za izvrsnost za rane prijave (do 30. travnja!)

    Svi studenti koji upisuju prvu godinu, preddiplomskog ili diplomskog studija, imaju pravo na stipendiju za izvrsnost!
  • Međunarodna teološka konferencija u veljači Osijeku

    Duhovnost je važna! 19.-22. veljače 2019., Osijek, Hrvatska Promišljanja o duhovnim dimenzijama misijske teologije i lokalnih misijskih praksi u Centralnoj i Istočnoj Europi
  • Učilište dobilo dopusnice

    Učilište dobilo dopusnice za studijske programe!
  • Intenzivna predavanja

    Od 27. studenog do 1. prosinca Učilište organizira drugi tjedan intenzivnih predavanja (raspored). Pohađanje je obavezno i važno zbog konzultacija s predavačima.