Institut za pastoralne studije djeluje kao forum suradnje i dijaloga među postojećim crkvenim i denominacijskim pokretima te teološkog i praktičnog obrazovanja te nastoji podržati pastore i crkvene vođe u postkomunističkoj Europi. Institut djeluje u suradnji sa i pod upravnim vijećem Evanđeoskog teološkog veleučilišta te surađuje sa nacionalnim evanđeoskim pokretima i lokalnim crkvama.
Pregled
Jedna od najvećih potreba pastora i crkve danas je neprestana obuka u praktičnom smislu i kontekstu. Radi se o obuci koja se odnosi na određene praktične potrebe pastoralnih vođa u lokalnim crkvama. Obuka sadrži tri komponente: 1) razvoj praktičnih vještina za rješavanje problema u službi, 2) izgradnja tima (team-building), i 3) mentorstvo. Obuka dopušta pastorima da se zadrže u svojim lokalnim sredinama i ne zahtjeva od njih napuštanje svojih mjesta na duži vremenski period.
Institut ima za cilj jačanje lokalnih crkava i uspostavljanje tradicionalne suradnje između veleučilišta i crkve. Institut adresira potrebe i potpomaže uspjeh pastora i crkava. Ukoliko pastori i crkve rastu i dožive uspjeh, Institut time također doživi uspjeh.
Redovne komponente
Institut naglašava kontinuirano obrazovanje za pastore i druge učesnike u crkvi. Na seminarima se održavaju prezentacije u manjim grupama (do sada je maksimalni broj grupe bio 24 sudionika u grupi), što olakšava format dijaloga i proučavanje studije slučaja.
Praktične vještine za rješavanje praktičnih problema
Svaki seminar usredotočuje se na specifična pitanja od interesa za pastore i crkve, osobito u lokalnoj crkvi. Prilikom formiranja teme i prezentacija za svaki seminar, pastori su ispitani kako bi prepoznali aktualna pitanja u mjesnoj crkvenoj službi. Iskusni pastori se angažiraju kao predavači. Svaki sudionik je pozvan da podijeli studije slučaja iz vlastitog konteksta u formatu za raspravu.
Institut je podložan i surađuje sa vodstvom evanđeoskih crkvenih pokreta u regiji u kojoj se održava seminar.
Izgradnja tima
Korištenje seminarskog formata stvara kulturu druženja i savjetovanja. Stvoren je etos povjerenja koji pomaže razumijevanju i kontinuiranoj suradnji izvan konteksta seminara. Takva metoda stvara priliku da se prikupe i podijele najbolje prakse s drugim crkvama.
Mentorstvo
Jedan od ishoda ove dinamike je neformalno uspostavljanje mentorskih odnosa unutar i preko evanđeoskih crkvenih pokreta. S vremenom želimo vidjeti mnoštvo opremljenih vođa koji mogu biti mentori novoj generaciji pastoralnih vođa.