"Evo poštenoga čovjeka, pravog Izraelca" (Evanđelje po Ivanu 1:47).

S tugom javljamo vijest o smrti našeg dobrog prijatelja i cijenjenog kolege, Corneliu Constantineanua.

Bio je vjeran prijatelj i suradnik, neprestani podupiratelj našeg Učilišta u Osijeku, gdje je studirao, predavao, sudjelovao na seminarima, služio kao prodekan, a kasnije i kao član Upravnog vijeća.

Corneliuovo srce je bilo usmjereno prema drugima i njihovom razvoju ka "vjerujućim i prakticirajućim učenjacima". To mu je bilo geslo u ranoj karijeri teologa. Vodio je primjerom. Njegova mu je vjera bila važna i nije se sramio što ga njegova vjera motivira i ispunjava njegovu učenost. Na to je nadahnuo i druge.

Corneliu je prvi put ušao u život naše Učilišne zajednice kao student u našem studijskom centru u crkvi Elim u Temišvaru, gdje su se u podrumu te velike i lijepe crkve održavali tečajevi. Kao učitelja, odmah su me se dojmili njegov vedar duh i neiskvareni maniri. U svim godinama službe Corneliu je zadržao pozitivan duh i nikada nije dopustio da normalni neuspjesi i izazovi službe priguše njegovu revnost ili da cinizam pusti korijenje.

Corneliu je volio svoju obitelj. Možemo odati počast svom kolegi moleći se i ohrabrujući njegovu voljenu suprugu Ioanu, kćeri Anu Mariu i Carmen, kao i njegovu širu obitelj. Također možemo slijediti dostojan cilj kojemu je on posvetio svoj profesionalni život: nadahnuti i razvijati vjernike i praktičare koji će služiti crkvi i društvu.

Uvjereni smo da je naš brat u nazočnosti živoga Boga, da doživljava neizrecivu radost i puninu slave. Dok žalimo za gubitkom, sigurni smo da ćemo i mi koji ostajemo i vjerujemo u raspetog i uskrslog Krista, sudjelovati u onoj lijepoj viziji našega spasitelja koji prebiva u nepristupačnom svjetlu.

Tako ne klonimo duhom. Iako se naša vanjština troši, naše se unutarnje obnavlja iz dana u dan. Jer ova trenutna nevolja priprema nas za vječnu veličinu slave izvan svake usporedbe, jer ne gledamo na ono što je vidljivo, već nevidljivo. Jer ono vidljivo je prolazno, ali ono nevidljivo je vječno (2. Korinćanima 4:17-18).

P. Steven Paulus, 17. ožujka 2021.